Medicina rada Doma zdravlja Inđija nastala je spajanjem « Železničke « ambulante, preduzetne ambulante « Krznara « i Doma narodnog zdravlja.Puštanjem u saobraćaj železničke pruge Subotica- Novi Sad- Inđija- Zemun i pruge Inđija- Sremska Mitrovica, 1883 godine,naselje u podnožju Fruške gore, Inđija, postaje pokretač razvoja ovoga kraja. Železnička zdravstvena stanica je osnovana 1922 godine za potrebe pružanja zdravstvene zaštite, za više od 1000 železničkih radnika u Inđiji, Beški, Čortanovcima, Staraoj Pazovi i Vojki kao i članovima njihovih porodica. Lečenje železničkih radnika vršili su ugovoreni «železnički saobraćajni lekari « pre podne od 7.00 do 12.00 a hitne slučajeve u svako doba.To su bili doktori Vajdl, Miler, Grabovački, Baum.Železnička ambulanta dobija nove prostorije tek 1954 godine.Preduzetna ambulanta « Krznara « ili ambulanta Preduzeća br.1,osnovana je 1957 godine sa namenom pružanja zdravstvene zaštite radnicima tri najveće fabrike: « Krznari «, « Trikopredu « ( fabrika trikotaže) i fabrici nameštaja « Srem «.Od prostorija imala je čekaonicu, previjalište i ordinaciju a među prvim lekarima u njoj je radio dr Ognjen Adum.Zaposleni u ambulanti su sarađivali sa radnim organizacijama po pitanju prevencije,zaštite na radu,sprečavanja invalidnosti i vrlo organizovano sprovodili mere protiv neopravdanog odsustvovanja sa rada.Dom narodnog zdravlja u Inđiji osnovan je 1956 godine, i on se integriše sa ambulantom «Krznara « i stvara se organizaciona jedinica medicine rada u okviru Doma zdravlja, a 1978 godine integriše se i « Železnička « ambulanta.Godine 1980 izgrađen je novi objekat doma zdravlja Inđija u kome dispanzer medicine rada dobija prostorije ukupne kvadrature 328,85 m i minimalnu opremu za rad. Danas postojimo kao Služba za zdravstvenu zaštitu radnika, koja brine o zdravlju 14000 zaposlenih. U njoj rade izabrani lekari medicine rada a obavlja se i specifična zdravstvena zaštita radnika, sačuvani su ljudski, materijalni i prostorni resursi.
Medicina rada doma zdravlja Inđija nastala je spajanjem preduzetne ambulante « Krznara « i Doma narodnog zdravlja 1966 godine a zatim ovako integrisana radna organizacija pripaja 1978 godine , « Železničku « ambulantu.
Druga polovina devetnaestog veka bio je je period velikog razvoja železničkog saobraćaja na samo u tadašnjoj austrougarskoj imperiji, nego i u zemljama ostatka evropskog kontinenta. Postojala je težnja da se izgradi gvozdeni put od Carigrada do Beča preko Beograda i ona je ostvarena 1884 godine. U to vreme, na putu ispunjenja očekivanog napretka našlo se i malo mesto, Inđija.Naselje Inđija leži u istočnom Sremu na oko 118 metara nadmorske visine, na sredokraći puta između Novog Sada i Beograda,
Kada je decembra meseca 1883 godine puštena u saobraćaj pruga Subotica – Novi Sad – Inđija- Zemun i pruga Inđija – Sremska Mitrovica, naselje u podnožju Fruške gore, postaje pokretač razvoja ovoga kraja.
Radi obavljanja putničkog i teretnog saobračaja u Inđiji je formirana ložionica tzv. « Zokil «, za opravku i remont više od pedeset lokomotiva.Kao matična ložionica Inđija je obuhvatala i reon ložionica u Borovu, Bjeljini, Rumi i Beočinu. U stanici Inđija i ložionici radio je određeni broj voznog osoblja: ložača, manevrista, ugljara, radnika za opravku i održavanje, blok signalno nadzorništvo, nadzorništvo telegrafa i telefona, nadzorništvo pruge sa pružnim radnicima i administrativno osoblje.Više od 1000 železničkih radnika i članova njihovih porodica rešavalo je svoja životna pitanja u Inđiji i za potrebe pružanja zdravstvene zaštite osnovana je 1922 godine « Železnička ambulanta» . U njoj su zdravstvenu zaštitu ostvarivali i železnički radnici zaposleni u Beški, Čortanovcima. Golubincima, Staroj Pazovi i Vojki. Ambulanta je bila smeštena u železničku stambenu zgradu « Mađarska škola « , uz samu železničku stanicu Inđija. U toj ambulanti u periodu od 1926- 1927 godine radio je Dr Dankuc.
Izgradnjom duplog koloseka Bograd – Zagreb, saobračaj je usmeren bez ulazaka brzih i teretnih vozova u Inđiju, usled čega dolazi do znatnog smanjenja broja železničkog osoblja. Odlaskom dr Dankuca,lečenje železničkih radnika preuzimaju tzv. ugovorni « železnički saobraćajni lekari « u svojim ordinacijama ,pored svoje privatne prakse.Međutim, bilo je tačno utvrđeno vreme rada za železničke radnike i njihove porodice,i to najčešće pre podne od 7.00 do 12.00 časova svaki dan sem praznika a hitni slučajevi su primani u svako doba. Ovakav vid lečenja su obavljali dr Weidl, dr Muller, dr Grabovački, dr Baum ( lekar i u NOB-u ). Specijalistički pregledi za prijem u službu su se obavljali u Beogradu u zgradi stare železničke direkcije.Radnicima je bila obezbeđena i zubotehnička nega od strane ugovorene doktorke Winterhalter.
Posle drugog svetskog rata u Inđiji je ostao samo jedan jedini lekar, dr Kosta Grabovački, i on je lečio svo stanovništvo u jedinstvenoj zdravstvenoj stanici. Godine 1946, ponovo se formira posebna železnička lekarska služba i nju obavlja dr Mihajlović.
Broj radnika koji su se lečili u ovoj ambulanti bio je poprilično veliki, pa se stvorila potreba za izgradnjom posebne ambulante, privremeno u baraci, smeštene u dvorištu preduzeća « Zokil «, 1954 godine.Ova ambulanta premeštena je u zidanu zgradu u nove prostorije, u krugu istog preduzeća tek 1970 godine.
Prvog aprila 1957 godine u Inđiji se osniva ambulanta preduzetnog tipa,tzv. ambulanta Preduzeća broj 1 i nalazi se u sklopu radne organizacije « Jugoslovenske krznarske industrije « , po kojoj i dobija naziv ambulanta « Krznara «.Sastojala se od lekarske ordinacije, previjališta i čekaonice. Ambulanta je osnovana u cilju pružanja zdravstvene zaštite radnicima tri, tada najveće fabrike, « Krznari» , fabrici nameštaja « Srem « i fabrici trikotaže « Trikopred «. Osnivači ambulante su tadašnji sekretar socijalnog osiguranja, Jovo Dobrojević i prof. dr Živko Stojiljković, specijalista medicine rada, zaposlen u Ministarstvu zdravlja, koji je i sam u početku dva puta nedeljno u njoj radio.Dolaskom dr Ognjen Aduma ambulanta beleži ozbiljniji rad.Od srednjeg kadra od samog osnivanja ambulante radio je medicinski tehničar Kosta Marković.U periodu od 1961 – 1973 godine u ambulanti radi dr Jelisije Marković, prvo kao doktor medicine a kasnije kao specijalista medicine rada. On izuzetno unapređuje pružanje zdravstvene zaštite radnicima i dovodi je na veoma cenjen nivo.Zaposleni u ambulanti sarađivali su sa gore navedenim radnim organizacijama po pitanju prevencije, zaštite na radu, sprečavanju invaliditeta i vrlo organizovano sprovodili mere protiv neopravdanog odsustvovanja sa posla. Uambulanti su se pored kurativnih obavljali i preventivni pregledi radnika i ispitivanje mikroklime u radnim organizacijama.
Godinu dana ranije, 1956 godine u Inđiji se osniva Dom narodnog zdravlja radi pružanja zdravstvene zaštite građanima Inđije i okolnim selima.Do tada u Inđiji je postojala zdravstvena stanica u Lenjinovoj ulici broj 36, i bila je u sastavu zdravstvene službe Stara Pazova. Domu narodnog zdravlja pripojila se 1969 godine i zdravstvena stanica u Beški sa ambulantama u Maradiku, Krčedinu i Čortanovcima.
Preduzetna ambulanta « Krznara «, 1966 godine se integriše sa Domom narodnog zdravlja u posebnu organizacionu jedinicu, ali nastavlja i dalje da radi u postojećim prostorijama fabrike.Ovako integrisana radna organizacija 1978 godine spaja se sa « Železničkom « ambulantom i stvara se baza za formiranje Službe medicine rada.
Godine 1980 izgrađen je nov objekat doma zdravlja Inđija « Dr Milorad – Mika Pavlović «, u kome medicina rada dobija posebne prostorije sa ukupnom kvadraturom od 328 metara kvadratnih i minimalnu opremu neophodnu za rad.
Danas postojimo kao Služba za zdravstvenu zaštitu radnika koja brine o zdravlju 14000 zaposlenih. U njoj rade specijalisti medicine rada i doktori medicine obavljajući kurativnu i specifičnu zdravstvenu zaštitu zaposlenih.Opremljeni smo najsavremenijim aparatima neophodnim za rad preventivnih pregleda kao i informacionim sistemom, a prostorno smo se i proširili.
U vremenima sprovođenja raznih reformi zdravstvenog sistema uspeli smo da očuvamo kadrovski, materijalni i prostorni potencijal, na šta smo veoma ponosni.
